Otvoreno obrazovanje

Otvoreno obrazovanje obuhvaća: otvoreni pristup, otvorene obrazovne sadržaje, otvorene obrazovne prakse, otvoreni pristup istraživanju i podacima, dizajn otvorenog učenja, otvorene tehnologije, otvorene politike, otvoreno upravljanje itd. Otvorene obrazovne prakse (OEP) su „prakse koje podržavaju (ponovnu) upotrebu i proizvodnju otvorenih obrazovnih resursa kroz institucionalne politike, promiču inovativne pedagoške modele i poštuju i osnažuju studente kao koproducente na njihovim putovima cjeloživotnog učenja“ (Ehlers 2011). Europska komisija vodeća je ustanova za poticanje istraživanja i davanje preporuka vezanih uz otvoreno obrazovanje unutar Europske unije. Jedan od izvještaja nastalih u okviru djelovanja Europske komisije je „Opening up Education: a Support Framework for Higher Education Institutions“, koji je nastao kao rezultat projekta OpenEdu povedenog od 2013. do 2015. godine. Izvještaj daje konceptualni okvir otvorenog obrazovanja prema kojem se ono sastoji od deset dimenzija. Šest je temeljnih dimenzija: pristup, sadržaj, pedagogija, prepoznavanje, suradnja i istraživanje, a četiri dimenzije su transverzalne: strategija, tehnologija, kvaliteta i vodstvo. Posljednjih godina, sve više visokoškolskih ustanova integrira otvorene obrazovne sadržaje u svoje kurikulume kako bi smanjile troškove obrazovanja i poboljšale pristup obrazovnim sadržajima. Prema istraživanju koje je provelo Ministarstvo obrazovanja Ujedinjenog Kraljevstva, više od 30% visokih učilišta koristi OER kao dio svojih nastavnih materijala, što predstavlja značajan porast u usporedbi s prethodnim godinama (Jisc, 2023) . OER omogućuju studentima besplatan ili povoljan pristup udžbenicima i drugim obrazovnim sadržajima, čime se smanjuje financijski teret koji studenti moraju podnijeti.